U davnini kad su u Istri s ljudima živjeli i divovi, na sjeveru su se Istre prostirala ogromna jezera i močvare. Južno nije bilo ni potoka ni vrela pa ljudi zamoliše diva Bana Dragonju da im pomogne natopiti zemlju. Dragonja upregne ogromne volove u plug i zaore od jezera prema moru. Kad je prvom brazdom doveo vodu do mora, nastala je· rijeka koju je div nazvao po sebi, Dragonja. Sutradan je izorao drugu brazdu, stvorivši tako novu rijeku kojoj je dao ime po ženi, Mirna. Kad je orući treću brazdu došao pod zidine pazinskog Kaštela, s prozora ga stade zadirkivati žena pazinskog kapetana. Ruga mu se ona da plitko ore i da mu je brazda kriva. Ban Dragonja se jako uvrijedi i volove potjera natrag. Nedovršenom brazdom pokulja voda i stade plaviti pazinsku kotlinu. Pazinci stadu zapomagati, plakati i moliti Dragonju da ih spasi od pogibelji. Smiluje im se Ban Dragonja i udre nogom o zemlju, taman ispod litice na kojoj se uzdizao Kaštel. Uz strašnu huku zemlja stade propadati, otvori se od udarca ogromna jama, i proguta svu onu vodu. Tako je umjesto treće rijeke nastala vijugava rječica Pazinčica čija se voda i dan danas netragom gubi u vrletnoj Pazinskoj jami.
Centri glagoljice u Istri bili su Roč i Hum. Ovo staro pismo nastalo je nakon što je 863. bizantski car poslao Ćirila i Metoda u Moravsku kako bi među slavenskim doseljenicima proširivali kršćanstvo. Glagoljica je stvorena zato jer su se u zadaći prevođenja knjiga za bogoslužje latinski i grčki pokazali neučinkovitima, pa je Ćiril stvorio novo pismo koju su potom njihovi učenici širili paralelno sa vjerom. Zanimljivo je i da se glagoljica najduže održala upravo među Hrvatima u Istri i Primorju.
Kažun, ta mala okrugla kamena građevina na čiju ćete umanjenu repliku danas naići u gotovo svakoj istarskoj suvenirnici, gradio se u poljima i koristio se kao zaklon, odnosno kao mjesto gdje je odlagan alat. Osim toga, koristio se za nadgledavanje polja i vinograda u vremenu prije žetve, odnosno berbe jer se urod morao zaštititi od nasrtaja kradljivaca koji su tada bili učestali.
Prema Guinnessovoj knjizi svjetskih rekorda, sa svojih 23 stanovnika Hum je najmanji grad na svijetu. Poznat je i po Aleji glagoljaša.- osobitom spomeniku glagoljici koji se proteže između Roča i Huma.
Maslina je u Istru stigla još davnih vremena, pretpostavlja se kako su je donijeli stari Grci i Feničani. Istarsko maslinovo ulje ima svoj dugačak povijesni put, a kada pričamo o samim počecima maslinarstva na ovim područjima, treba spomenuti kako se u doba rimskog carstva najkvalitetnije maslinovo ulje radilo upravo u Istri. Radilo se o ekvivalentu današnjeg ekstra djevičanskog ulja, “Oleum ex albis olivis”. Proizvodnju tog ulja nadzirao je sam car, a zanimljiv je i podatak kako su svi rimski carevi posjedovali u Istri svoje maslinike. Istarsko maslinovo ulje spominje se i u prvoj rimskoj kuharici, koju je napisao Apcije, a i Galen, najpoznatiji liječnik rimskog carstva, pisao je o njemu. Ipak, zapis koji možemo nazvati najupečatljivijim ostavio je Marcijal – rimski pisac epitafa, koji je izražavajući očaranost svojom rodnom Cordobom, zapisao da je “savršena kao ulje iz Istre”. Kao poseban kuriozitet treba istaknuti kako je na Brijunima još uvijek “živa” maslina iz tih davnih vremena, stara 1650 godina, koja dan danas daje plodove!
Vinska sorta Malvazija stara je najmajne dvije tisuće godina. Istarska malvazija je uz malvazije del Lazio, delle Lipari, de Candia i di Sardegna najpoznatija od 30 postojećih vrsta malvazije.Ova sorta svoje ima vuče s grčkog poluotoka Peleponeza, točnije grada Monemvasia, a u Istru su je donjeli venecijanski vinski trgovci. Neka istraživanja su pokazala kako se u Veneciji ime “malvazija” po prvi puta spominje u 14. stoljeću, a trgovine koje su prodavale to vino nazivale su se “malvasie”.
Istarski pršut ima zaštićen status i objavljen je u Hrvatskom intelektualnom vlasništvu, te su posebnim elaboratom propisani uvjeti koji u postupku uzgoja životinja, odabira mesa i procesa proizvodnje moraju biti zadovoljeni da bi se pršut mogao zvati “Istarski”. Pri nastanku Istarskog pršuta ne koristi se dim, nego se pršut suši na čistom zraku, a pri postupku salamurenja koristi se isključivo morska sol i smjesa začina koja u kombinacijji s posebnim načinom nanošenja na pršut daje prepoznatljivu, autentičnu aromu. Ono što je vrlo bitno je i zrenje istarskog pršuta, koje mora trajati najmanje dvanaest mjeseci.
Kako se priprema istarska supa? U kuhinji, vino je dodatak jelu, a kod istarske supe, vino je glavni sastojak. Supa se priprema od vina terana, maslinova ulja, šećera, soli, papra i bijelog popečenog kruha.
Kako se priprema istarska maneštra? Maneštra će vas zimi ugrijati, a ljeti okrijepiti kao samostalno jelo a priprema se od slijedećih sastojaka: kost od pršuta ili komad sušenog mesa, mladi kukuruz (bobići),· mrkva, luk, grah, krumpir, 3-4 žice pešta, peršin i celer, sol i papar!
Za pronalaženje tartufa koriste se dresirani psi oštroga njuha, vjerni pomoćnici tartufara, a Motovunska šuma s dolinom rijeke Mirne istarsko je stanište ove cijenjene vrste gljiva. U Istri se svježi tartufi mogu kušati tijekom cijele godine, s obzirom da se bijeli tartuf skuplja od rujna do siječnja, a kad završi sezona bijelog, započinje sezona crnog tartufa. ·Iako se u mnogim istarskim restoranima tartufi mogu kušati u kombinaciji sa raznim glavnim jelima i prilozima, pravi gastronomi će ipak reći kako tartufi daju svoj maksimum upravo onda kada se na tanjuru nalaze u glavnoj ulozi. Tu posebno ističemo tartufe u kombinaciji sa istarskim fužima ili domaćom palentom jer tu je tartuf definitivno u prvom planu.
A priča o njihovim afrodizijačkim svojstvima? Odgovor ipak potražite sami!